Moj plavokosi dječače...
Moj plavokosi dječače...
Volim te gledati dok bezbrižno trčiš po zelenoj livadi, ususret igri i tvojim dječačkim maštanjima.
Volim tvoje male prste u mojoj kosi, dok ti se te divne očice sklapaju, umorne od trčanja.
Volim tvoje usne umrljane od čokolade koja se slijeva niz lice, koje mi baš takve, baš sada želiš pritisnuti uz obraz i ostaviti mi slatki, musavi trag.
Volim tvoju djetinju nježnost prema svima, taj tvoj dječački šarm i prve komplimente koje dobivamo od tebe, tvoje seke i ja.
Volim, /ma što volim - rastopim se!/ kad mi kažeš da me voliš i da sam ti lijepa!
Znaš, nitko ne daje tako nježne i nevine komplimente kao ti.
Predivni moj!
I ja volim tebe i uvijek ću te voljeti.
Nemoj to nikada zaboraviti.
Voljela bih da tvoje srce nikada ne dotakne bol. Ali znam da to neće biti tako. Zato ti želim da jednog dana naučiš cijeniti bol kao najbolju učiteljicu života. Kad ju iskusiš, ona će ti otvoriti oči za druge. I bit ćeš uvijek prema svima pažljiv i nježan, kakav si i sada prema meni i sekama.
Nemoj si dopustiti nikada grubost prema drugoj osobi. Neka ti je svaki čovjek svet, a posebno svaka žena neka ti je dragocjena, vrijedna iznad svega. Gledaj u njoj Božju kćer, Njegovu princezu za koju je dao život. Gledaj u njoj mene. Onu koju si prvu volio. Onu na čijim si rukama spavao, slušao otkucaje mog srca, slušao tolike uspavanke, upio s mojim mlijekom ljubav prema Mariji.
Budi uvijek Marijino dijete, koliko si i moje. Traži u svakoj nevolji njezinu ruku. Posebno onda kad mene više ne bude. Sine, ljubi Mariju i njenog Sina iznad svega.
Tako ću moći ostarjeti i otići u miru, jer ću znati tko mi te čuva.
Znaj da sam uvijek tu za tebe i neizmjerno te volim.
Znaj da mi uvijek možeš doći...
...i kad si sretan...
...i kad te život zaboli...
kad ostaneš sam, ne zaboravi da te čekam
raširenih ruku.
Dotrči, moj dječače, moja ljubavi, kao i sada, kad mi dotrčiš sa zelene livade, s ručicama punim poljskog cvijeća. Dođi da te zagrlim.
Volim te gledati dok bezbrižno trčiš po zelenoj livadi, ususret igri i tvojim dječačkim maštanjima.
Volim tvoje male prste u mojoj kosi, dok ti se te divne očice sklapaju, umorne od trčanja.
Volim tvoje usne umrljane od čokolade koja se slijeva niz lice, koje mi baš takve, baš sada želiš pritisnuti uz obraz i ostaviti mi slatki, musavi trag.
Volim tvoju djetinju nježnost prema svima, taj tvoj dječački šarm i prve komplimente koje dobivamo od tebe, tvoje seke i ja.
Volim, /ma što volim - rastopim se!/ kad mi kažeš da me voliš i da sam ti lijepa!
Znaš, nitko ne daje tako nježne i nevine komplimente kao ti.
Predivni moj!
I ja volim tebe i uvijek ću te voljeti.
Nemoj to nikada zaboraviti.
Voljela bih da tvoje srce nikada ne dotakne bol. Ali znam da to neće biti tako. Zato ti želim da jednog dana naučiš cijeniti bol kao najbolju učiteljicu života. Kad ju iskusiš, ona će ti otvoriti oči za druge. I bit ćeš uvijek prema svima pažljiv i nježan, kakav si i sada prema meni i sekama.
Nemoj si dopustiti nikada grubost prema drugoj osobi. Neka ti je svaki čovjek svet, a posebno svaka žena neka ti je dragocjena, vrijedna iznad svega. Gledaj u njoj Božju kćer, Njegovu princezu za koju je dao život. Gledaj u njoj mene. Onu koju si prvu volio. Onu na čijim si rukama spavao, slušao otkucaje mog srca, slušao tolike uspavanke, upio s mojim mlijekom ljubav prema Mariji.
Budi uvijek Marijino dijete, koliko si i moje. Traži u svakoj nevolji njezinu ruku. Posebno onda kad mene više ne bude. Sine, ljubi Mariju i njenog Sina iznad svega.
Tako ću moći ostarjeti i otići u miru, jer ću znati tko mi te čuva.
Znaj da sam uvijek tu za tebe i neizmjerno te volim.
Znaj da mi uvijek možeš doći...
...i kad si sretan...
...i kad te život zaboli...
kad ostaneš sam, ne zaboravi da te čekam
raširenih ruku.
Dotrči, moj dječače, moja ljubavi, kao i sada, kad mi dotrčiš sa zelene livade, s ručicama punim poljskog cvijeća. Dođi da te zagrlim.
Primjedbe
Objavi komentar