Postovi

Prikazuju se postovi od 2012

Naučila sam

Naučila sam kako umrijeti sebi iz ljubavi prema Njemu. Naučila sam pustiti, otpustiti... Naučila sam otvoriti srce i pustiti da isteče... Naučila sam zagrliti bol zavoljeti je ispiti je s osmijehom jer je slatka.... Naučila sam da boli zato da Mu ne bih došla praznih ruku. Zahvalna osjećam kako raste ljubav kako se razlijeva kako se čaša moja prelijeva.

Tata i ja

Kad bi bio ovdje, danas bi slavio 64. rođendan. A prekosutra mu je 30. godišnjica otkako je usnuo... Velika je to praznina, koju nikada nitko nije uspio sasvim nadomjestiti iako je bilo onih koji su pokušavali..... Bila sam sama u ovoj kući toliko mnogo godina, ta samoća je stravično boljela ... nije čovjek stvoren da bude sam... Sad kad imam punu kuću djece, osjećam se bolje... ali opet... tako bi bilo lijepo da je on tu, da može odvesti unučice u park, da ih može voditi sa sobom na ribičiju i dati im štap kao nekad meni... da ih može subotom utrpati u auto i otići s njima u prirodu... da ih može škakljati kao nekad mene... Tako sam ga kratko imala... nikad mi zapravo nije "sjelo" da je otišao bez povratka... sjećam se da sam se kao dijete nekako ludo nadala da će se vratiti i uzeti me opet u krilo.... Da će i on i mama jednoga dana opet doći doma i život će se nastaviti tamo gdje je stao. Ali to se nije nikad dogodilo. Ipak, čovjek je fleksibilno biće i nauči se s tim ži

Reci, Marijo

Pomalo se vraća božićni ugođaj s ovim divnim snijegom vani... Ponovno potiče na razmišljanje o Njoj... Je li slutila? Je li znala? Ili je, kao svaka druga majka, i Ona otkrivala svoje Dijete, upoznavala, prepoznavala, spoznavala Istinu... uvijek Mu se iznova divila, u svemu podupirala... I "brižno čuvala sve uspomene u svom srcu" (usp. Lk 2:51b) 7.2.2012. Reci, Marijo

Razmišljanje o Marijinom Majčinstvu iz perspektive majke

Pokušavam zamisliti kako je to bilo u Betlehemu... Porod je zaista velik događaj. Velik doživljaj.  Pogotovo za majku i dijete. I za vrijeme i nakon poroda, adrenalin je najglavnija faca. Smiješno ali istinito. Ko da popiješ paket red bulla. Kako se Marija nosila s adrenalinom?  Ona se klanjala svom Sinu.  Mislim da su joj anđeli i pastiri samo povećali dozu. A tek kad su došli kraljevi! A kad je trebalo pobjeći u Egipat... Zanimljivo je to. S novorođenčetom se ne spava baš puno. Iscrpljena do bola. A imaš neku rezervu snage, niotkud. I onda kad misliš da ćeš se srušiti od neispavanosti, trebaš se popesti na magare i drndati se do Egipta. Nije to ko danas, u autu, pa malo odspavaš. Da je Marija zaspala na magarcu, pala bi s njega, ne? Ne znam koliko traje put do Egipta. Ja kad tri noći ne spavam, ne približavaj mi se, grizem! Kako je tek bilo njoj? Koliko je noći ona probdjela?... Koja je od njih najviše boljela?...