Čudo moje maleno
Nikako ti se ne mogu nadiviti... Promatram te svaki dan... Sjećam se prve točkice na ultrazvuku, prve spoznaje da si tu, prvog zvuka otkucaja srca... -iskreno, zvučalo je kao konjska trka- kao kad sada sa sekama trčiš po rasušenim daskama na podu i samo čekam kad će se začuti neki "bum!", "trasss!" ...čudo moje maleno! ...sjećam se kad su mi te prvi put donijeli u rodilištu... spustili mi te na krevet kao štrucu kruha i kako si odmah otvorila usta kao da si htjela reći: "No, daj mi, što sad čekaš? Uostalom, gdje si do sada?! Čekam te cijeli dan!" ...sjećam se tvog prvog Božića u rodilištu... ...sjećam se samo naših trenutaka dojenja... nikad se nisam mogla dovoljno nadiviti kako Bog u mom tijelu stvara tebi hranu kad i koliko je tebi potrebno... i to baš onakvu kakva tebi treba... jer seki je trebala drugačija i ona je dobila baš onakvu kakva je trebala njoj... čudesan je taj naš Bog, znaš... divim ti se zbog još toliko mnogo drugih stvari... tek što si p