Čudo moje maleno
Nikako ti se ne mogu nadiviti... Promatram te svaki dan...
Sjećam se prve točkice na ultrazvuku, prve spoznaje da si tu, prvog zvuka otkucaja srca... -iskreno, zvučalo je kao konjska trka- kao kad sada sa sekama trčiš po rasušenim daskama na podu i samo čekam kad će se začuti neki "bum!", "trasss!"
...čudo moje maleno!
...sjećam se kad su mi te prvi put donijeli u rodilištu... spustili mi te na krevet kao štrucu kruha i kako si odmah otvorila usta kao da si htjela reći: "No, daj mi, što sad čekaš? Uostalom, gdje si do sada?! Čekam te cijeli dan!"
...sjećam se tvog prvog Božića u rodilištu...
...sjećam se samo naših trenutaka dojenja...
nikad se nisam mogla dovoljno nadiviti kako Bog u mom tijelu stvara tebi hranu kad i koliko je tebi potrebno... i to baš onakvu kakva tebi treba... jer seki je trebala drugačija i ona je dobila baš onakvu kakva je trebala njoj... čudesan je taj naš Bog, znaš...
divim ti se zbog još toliko mnogo drugih stvari...
tek što si progovorila, uredno si govorila "hvala" i "molim" i kad si se htjela ispričati, uredno si davala "pusu"...
nisi bila baš oduševljena kad te netko hrani žlicom i borila si se da čim prije žlicu osvojiš sama... sad više ne želiš niti sjediti u hranilici, nego na stolcu, za stolom, kraj seke, kao prava gospodična...
i jako voliš svoje uspavanke i već ih polako pjevaš... na engleskom.
Zaista si čudo... moje maleno čudo...
čitat ćeš ovo jednog dana
kad naučiš slova...
sad si još malena...
a sad spusti glavicu na moja prsa
i utoni u san...
Sjećam se prve točkice na ultrazvuku, prve spoznaje da si tu, prvog zvuka otkucaja srca... -iskreno, zvučalo je kao konjska trka- kao kad sada sa sekama trčiš po rasušenim daskama na podu i samo čekam kad će se začuti neki "bum!", "trasss!"
...čudo moje maleno!
...sjećam se kad su mi te prvi put donijeli u rodilištu... spustili mi te na krevet kao štrucu kruha i kako si odmah otvorila usta kao da si htjela reći: "No, daj mi, što sad čekaš? Uostalom, gdje si do sada?! Čekam te cijeli dan!"
...sjećam se tvog prvog Božića u rodilištu...
...sjećam se samo naših trenutaka dojenja...
nikad se nisam mogla dovoljno nadiviti kako Bog u mom tijelu stvara tebi hranu kad i koliko je tebi potrebno... i to baš onakvu kakva tebi treba... jer seki je trebala drugačija i ona je dobila baš onakvu kakva je trebala njoj... čudesan je taj naš Bog, znaš...
divim ti se zbog još toliko mnogo drugih stvari...
tek što si progovorila, uredno si govorila "hvala" i "molim" i kad si se htjela ispričati, uredno si davala "pusu"...
nisi bila baš oduševljena kad te netko hrani žlicom i borila si se da čim prije žlicu osvojiš sama... sad više ne želiš niti sjediti u hranilici, nego na stolcu, za stolom, kraj seke, kao prava gospodična...
i jako voliš svoje uspavanke i već ih polako pjevaš... na engleskom.
Zaista si čudo... moje maleno čudo...
čitat ćeš ovo jednog dana
kad naučiš slova...
sad si još malena...
a sad spusti glavicu na moja prsa
i utoni u san...
28.2.2009.
Primjedbe
Objavi komentar