Hvala ti, Vječni, što si i današnji dan stvorio za mene i što si i mene danas iznova stvorio...
Postovi
Danas je moj dan... :))))
Hvala ti, Bože, na daru života! I blagdanu apostolskih prvaka kojima si moj život povjerio u zaštitu... 29.6.2009.
Zalivena
Poput glazbe, uvukao si mi se pod kožu, poput nježnih zvukova, razlio se mojim bićem, napunio pore moje životom, natopio dušu kao usahlu zemlju, i ja se uzdigoh kao biljka zalivena, uspravih se i procvjetah. 27.06.2009.
Operi me
Kao što ova kiša pere ulice i travnjake, tako i Ti mene operi; operi mi srce i dušu, operi mi misli i riječi, obriši me, osuši... Operi sve ono što je bilo loše i grešno; daj da ponovo dođem do srži, da ugledam ono što odavno nisam... vrati me na početak... tako mi to nedostaje! Molim Te....
Jučer sam dobila e-mailom:
Ovo je zapisano u Židovskom Talmudu, knjizi gdje su s vremenom sačuvane sve izreke i propovijedi Rabina. Priča kaže: "Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu jer Bog broji njezine suze. Žena je nastala od muškarčevog rebra. Ne od njegovih stopala da se po njoj gazi. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu bude jednaka. Ispod ruke da bude zaštićena i pokraj srca da bude voljena." 25.6.2009.
sv. Franjo
Serafski Oče, nauči me svojoj jednostavnosti nauči me što je prava ljubav... ponovo krećem sa dna zahvalna Bogu za novu šansu... izmoli mi snagu. Amen. Dolce Sentire
Povratak u Tvoj zagrljaj
I prije nego sam odlučila vratiti se, Ti si me na putu raširenih ruku čekao. Čim sam se na obzoru pojavila osmijehom si me nebeskim blagoslovio. I sada, kad sam odlučila predati sve Tebi i povjeriti Ti ponovo sve svoje staze Ti me već izdaleka obiljem svoga mira blagoslivlješ i moju djecu grliš i na ramena svoja uzdižeš. Zaista, ljubav Tvoja, Oče, nema kraja! A ja sam čitavim srcem čeznula, krvarila, proseći mrvice sa stola onoga koji mi ih više nije želio dati... Zašto???? 23.6.2009.
Kao kapi kiše... kapi Njegove Krvi
Jedna za drugom dotiču zemlju jedna za drugom kao glazba s orgulja jedna za drugom dolaze i ostaju prave lokvu prave jezero... kao suze što ne prestaju već danima oblijevati mi lice... kaplju kapi Njegove Krvi koja liječi moju bol... i dotiče nježno svojim mirom duboke rane koje nestaju u blaženstvu svete tišine i blaženog zaborava... Ponekad se pitam koliko milijuna kapi padne? I koliko ih je potrebno da isperu iz srca toliku bol... I... koliko smo boli sposobni nositi u sebi mi; obični, mali, jadni stvorovi? Hvala Ti, Tvorče i Obnovitelju!... 22.6.2009.
Dogodi se trenutak
Dogodi se trenutak kad odlučiš: prestati razbijati glavu stvarima koje ne možeš promijeniti; prestati razmišljati o prošlosti u kojoj si trebala napraviti nešto, a nisi, nego nešto drugo; prestati pokušavati biti nešto što nisi; prestati brinuti o budućnosti, jer je ionako sve u dobroj ruci Božjoj i okrenuti se, jednostavno, zaviriti u svoje srce baš takvo kakvo jest - imati za to snage - prihvatiti sebe takvu kakva jesam i biti zahvalna što jesam; zagrliti male kovrčave glave i zahvaliti za njih, moje ljepotice... i biti to što jesam samo njihova mama... 10.6.2009.