Psallam

I opet jedan petak... Riječi teku poput rijeke, poput bujice izvire ljubav iz svih pora mojega bića... Ljubav nježna, ljubav velika, ljubav poput neba, ljubav poput ptice... Bog... Ispunio je katedralu moje duše toplinom i sjeo na tron za Njega oduvijek pripravljen... -samo su toliko puta na njemu sjedili lažni bogovi...- Oprosti mi, Višnji! Izvoli, sjedni na SVOJE mjesto i ostani! Molim Te, ostani tu, zauvijek! 22.9.2000.

Svevišnji... toplo je na Tvome Dlanu. Grij nas, stvorove Ljubavi svoje, do dana kada dođe punina vremena.... do dana kad nam je s Tvoga dlana prijeći u Tvoj zagrljaj! MPV, Sesvete, 2000.