Jedan petak u 15 h

I opet jedan petak...
Riječi teku poput rijeke,
poput bujice izvire ljubav
iz svih pora mojega bića...
Ljubav nježna,
ljubav velika,
ljubav poput neba,
ljubav poput ptice...

Bog...
Ispunio je katedralu moje duše toplinom
i sjeo na tron za Njega oduvijek pripravljen...
-samo su toliko puta na njemu sjedili lažni bogovi...-

Oprosti mi, Višnji!
Izvoli,
sjedni na SVOJE mjesto
i ostani!
Molim Te,
ostani tu,
zauvijek!

22.9.2000.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Moj plavokosi dječače...

Operacija srca