Psallam

Obojana kišnom bojom, misao se siva krade, ali ja joj blizu ne dam, da mi mir taj ne ukrade. Smirena sam, sretna danas, jer sam rekla što sam htjela, i riječi su svijetle tekle, sa čistoga, bistrog vrela. Pale su na srce tvoje i obojale ga mirom, raduje se srce moje smiješku tvome vedrom, divnom. Još te samo jedno molim: kada dođu dani tuge ne skrivaj se tad za oblak, ispruži se poput duge. Budi boja moje duše, mome srcu budi hrana, nek se svjetovi ne ruše neka nema više rana. Samo ljubav nek nas prati, nek ne bude više mraka, u hladnom nek danu bude sunčana topla zraka.

odlazi noć miriše vjetar šapuće kiša razgovaraju ptice plešu grane proviruje sunce miruju kovrče otvaram oči raspjevano srce pozdravlja dan

Tako blizu a tako daleko... recitiramo neke stihove o miru a mir je tako daleko od nas... ostavili smo za sobom bijes... ljubav je uvrijeđena otišla... i sad smo dva povrijeđena stranca prepucavamo se preko drugih ljudi... smijemo se a do smijeha nam nije... u srcu se razlila gorčina i rijeka ljepote života danas teče pored nas... nas dvoje ne plivamo u njenim vodama... sjedimo svatko na svojoj obali i gledamo na neku svoju stranu... utihnula je čežnja... zaspala. stisle se ruke u grču drhtavo srce zavija nad ranama... još će mnogo vjetra otpuhati dok nas ne ohladi još će mnogo vode rijekom proteći dok nas ne opere sa srca još će mnoge riječi biti sol biti melem... još će mnoga pitanja tražiti put do odgovora... na obali rijeke ljepote života sjeli smo nas dvoje... 21.5.2009.

Živa sam, Živote! Spremna opet upiti tvoje sokove! Napoji me! Živa sam, svijete! Spremna opet istraživati što još skriveno, lijepo imaš za mene! Živa, sam, prijatelji! Jesam li vam nedostajala? Što je nova? Živa sam, djeco moja... dođite da vas zagrlim... dugo... toplo! Živa sam... sunce... ogrij me, pomiluj me toplom zrakom poput Dlana... Živa sam... o, hvala Ti! Hvala... moj Životvorče!

Jedan sunčani, cvjetni detalj iz mog dvorišta: 04.05.2009.

Proviruje sunce kroz zavjese... zrakama mi dotiče oči... privijam uza se uspavanu kovrčavu glavicu... malenu toplu... druga šuška u krevetiću... lista slikovnicu... poput tople guste tekućine razlijeva se mir... preplavljuje dušu... posvema ju pokriva... kao sloj čokoladne kreme na topli kolač... prelit ćemo ga glazurom svjetlosti i pustiti da se stvrdne... do tad ću skuhati mirisnu kavu i... ... zaboraviti bunilo prethodnih dana... ... danas nam je svanulo sunce!!! ... idemo u novi dan!!! jedan jedini neponovljiv nasmiješen...!!!

Željela bih kao ruža pod prozorom tvojim rasti željela bih nježno, dugo za jedinog tebe cvasti željela bih mirisati krasti uzdahe bez broja darivati svoje lati biti uvijek samo tvoja sakrila bih trnce svoje da te nježnog ne ubodu dao bi mi ljubav strasnu kao žednom cvijetu vodu mirisom te svojim opih a ti mene šaptom nježnim poljupcima sad me pokrij kao plaštem bijelim snježnim... 2.5.2009.

Ti ne razumiješ moj osmijeh, jer ga na mom licu ne želiš; želiš pokornu životinju spremnu skočiti na svaki tvoj treptaj, a ja to nisam! Ti ne razumiješ moje oči i taj sjaj u njima; ti ih trebaš ugašene i potpuno pokorne tvojim zapovijedima. Ti ne razumiješ moj svijet snova jer njima nikada nisi kročio; nisi bio sposoban doprijeti do moga srca i shvatiti koliko sam te mogla voljeti što sam ti mogla dati a ti to nisi želio... Baš zato si - tako davno - izgubio moje srce; i sad me imaš takvu kakvu želiš: kraj tebe, po tvojim zapovijedima, samo tupo funkcioniram. 1.5.2009.