Smirena sam

Obojana kišnom bojom,
misao se siva krade,
ali ja joj blizu ne dam,
da mi mir taj ne ukrade.

Smirena sam, sretna danas,
jer sam rekla što sam htjela,
i riječi su svijetle tekle,
sa čistoga, bistrog vrela.

Pale su na srce tvoje
i obojale ga mirom,
raduje se srce moje
smiješku tvome vedrom, divnom.

Još te samo jedno molim:
kada dođu dani tuge
ne skrivaj se tad za oblak,
ispruži se poput duge.

Budi boja moje duše,
mome srcu budi hrana,
nek se svjetovi ne ruše
neka nema više rana.

Samo ljubav nek nas prati,
nek ne bude više mraka,
u hladnom nek danu bude
sunčana topla zraka.