Psallam

Gledam kišne kapi kako padaju na asfalt. Kako koja padne, stvori mjehurić koji nakon nekog vremena pukne. I tako mnogo njih, ponovo i ponovo... satima... Nije li tako i s blagoslovima? Kad nam Bog s nebesa pošalje blagoslov, on padne na žednu dušu baš kao kišna kap i stvori mjehurić. I tada se osjetimo tako sretnima, ispunjenima... osjećamo da je Bog blizu, da nas gleda, da nas voli... ljepši nam je umah i čitav život, čitav svijet... A onda mjehurić pukne... Vratimo se svakodnevici, zagrizemo željeznu polugu običnoga dana i obuzme nas opet sivilo.... A gdje je nestao blagoslov? Ne pomislimo li da ga možda nije ni bilo, već je to bila samo iluzija?... Ne hitamo li kukati, jer nam možda, eto, baš taj blagoslov sad donosi toliko problema i dodatnog posla?... Nismo li tada Bogu tako nezahvalni?... 31.03.2009.

Ti si ona toplina što mi srce grije dok radosna kročim ususret snima Ti si vedra misao od koje mi oči sjaje i bistri se pogled nakon dugih zima Ti... Ti si moja pjesma.... Ti si moj smisao.... 29.03.2009.

Ti si, Gospodine, uzeo obličje Djeteta da bi meni pokazao kako je divno, kako je normalno, kako je blagoslovljeno biti čovjek, biti majka, biti dijete... Hvala Ti! 25.03.2009.

Valovi sjećanja noćas na obalu moje duše izbaciše svašta..... mnogo već zaboravljenih lica... shvatila sam sada da ne vežem više ništa loše, negativno uz njihova lica.... Pamtim mnogo toplih trenutaka, dana, mnogo toplih ruku, riječi izrečenih mnogo toplih suza, mnogo rastanaka, tragova u snijegu i papira bijelih. Mnoge sam sate pisala im pisma i mnoge dane čitala ih sama. A onda jednom predadoh ih Bogu da ih čuva, prati... jer ja sam sada mama :) 24.03.2009.

Znaš li onaj osjećaj kad nekog sretneš prvi put u životu a osjećaš da ga poznaješ.... ... oduvijek... Sigurna sam da te ovdje na zemlji nikada prije nisam vidjela ali negdje tamo.... tamo... znaš... tamo... prije nego smo došle na svijet... tamo negdje gore... u plavetnim visinama... bila si mi sestra 21.03.2009.

Te kovrčice tvoje male što kao zlato na suncu sjaje i veselo oko male glave lete dok skakuće nestašno dijete ti ljubomorno i tašto čuvaš i mami se češljati ne daš. Dok mama oko tebe skače ti se otimaš još jače i nećeš ni sprej, ni češalj, ni četke, nećeš ni repić, ni gumice, ni kečke... što god mama kaže, ti, kao na početku odgovaraš sa malo, slatko:" Nesu!" 20.3.2009.

Gledam te dok sklapaš te svoje tamne očice i trepavice duge skrivaju tvoj dječji san. Dok ljubim ti lišce maleno, rumeno, privijaš se k meni, tražiš ručicam'. I toplina tvog daha grije mi lice dok ljubim ti čelo gledam slatke loknice. U srcu se razlijeva milina i spušta se mir... poput plašta nebeske rose na vrt mirisnih ruža.... Već spavaš... ... laku noć, Katarina.... 20.3.2009.