Kapi blagoslova

Gledam kišne kapi kako padaju na asfalt. Kako koja padne, stvori mjehurić koji nakon nekog vremena pukne. I tako mnogo njih, ponovo i ponovo... satima...




Nije li tako i s blagoslovima?

Kad nam Bog s nebesa pošalje blagoslov, on padne na žednu dušu baš kao kišna kap i stvori mjehurić.

I tada se osjetimo tako sretnima, ispunjenima... osjećamo da je Bog blizu, da nas gleda, da nas voli... ljepši nam je umah i čitav život, čitav svijet...




A onda mjehurić pukne...

Vratimo se svakodnevici, zagrizemo željeznu polugu običnoga dana i obuzme nas opet sivilo....




A gdje je nestao blagoslov?




Ne pomislimo li da ga možda nije ni bilo, već je to bila samo iluzija?...




Ne hitamo li kukati, jer nam možda, eto, baš taj blagoslov sad donosi toliko problema i dodatnog posla?...




Nismo li tada

Bogu

tako

nezahvalni?...




31.03.2009.