Pjesma o Ljubavi Očevoj
Ostani još trenutak, ti djevojko skršena srca i crvenih očiju od suza, ostani u mome Hramu... Moram ti u srce uliti mirisno ulje svoje blizine, moram ti, iznemogloj, pružiti obje, moćne svoje ruke. Dođi, moje krilo je meko, moje srce te ljubi, a očinski dodir izliječit će tvoje probdjevene noći. Dođi, moja riječ je blaga i tiho ti zbori da ljubim te da moje si dijete moja voljena kći. O, kćeri moja, sretan sam i ne znaš koliko sretan jer nađoh te živu i zdravu! A to što je samoća od tebe učinila, izliječit ću svojom vječnom ljubavlju. 2.8.1995.