Pjesma o Ljubavi Očevoj
Ostani još trenutak,
ti djevojko skršena srca
i crvenih očiju od suza,
ostani u mome Hramu...
Moram ti u srce uliti
mirisno ulje svoje blizine,
moram ti, iznemogloj,
pružiti obje, moćne svoje ruke.
Dođi, moje krilo je meko,
moje srce te ljubi,
a očinski dodir izliječit će
tvoje probdjevene noći.
Dođi, moja riječ je blaga
i tiho ti zbori da ljubim te
da moje si dijete
moja voljena kći.
O, kćeri moja, sretan sam
i ne znaš koliko sretan
jer nađoh te živu i zdravu!
A to što je samoća od tebe učinila,
izliječit ću svojom vječnom ljubavlju.
2.8.1995.
Primjedbe
Objavi komentar