Psallam

Ima dana kad te ujutro u 3:55 probude ptice.  Neke od njih idu na spavanje,  a neke pozdravljaju nadolazeće praskozorje.  I svaki njihov krik, huk ili cvrkut rasijeca ti mozak,  i odmah ti je jasno da je migrenin danas dan.  Ima dana kad ti jučerašnje rane još nisu koagulirale.  Kad ne znaš bi li se pomakla, ili ipak ne bi.  Ne želiš probuditi svoje male spavače,  a tako bi otišla van  i gledala to sunce koje izlazi. A onda se sjetiš... Migrenin je dan. Ni zvuk, ni svjetlo, ni govor, ni šapat, ni glazba, ni šum... Ne, ništa, baš ništa, samo tišina i čvrsto stisnute oči... I nešto žešće protiv bolova. Ima dana kada ipak ustaneš iz kreveta... A tvoji mali pospanci izuzetno su cendravi. Baš danas. Svaki cvilež para ti glavu. Staneš ispred štednjaka i pečeš im hrpu palačinki.  Nek bar djeca budu sretna.  Mrkneš tablete i idemo odraditi dan. Onda se sjetiš jučerašnjih rana, koje još nisu koagulirale. Hoće li ikad? Već godinama, na isto mjesto, jedna na drugu, jedna na drugu... I sjedneš za

Gdje si? Kamo odlazi duša, kada napusti tijelo?  Koja je to dimenzija postojanja, u kojoj nema više boli, ni plača, ni jauka? Kako izgleda Očevo krilo? Je li meko? Može li se ičim izmjeriti Ljubav? Njegov dodir kroz tvoju kosu... Njegove probodene ruke, u kojima te sad drži. Ptičice... Otputovala si preda mnom, neću ni ja ostati "za sjeme". Mogu li te samo nešto zamoliti? Poljubi Mu Lice za mene. Zagrli Petru Mariju i Petra, i trči... trči... slobodna i sretna po nebeskim livadama punim šarenih leptira. I smij se! Tako sam voljela kad si se smijala.

Vani sam.  Slušam sovu,  cvrčke,  seoske cucke u daljini. Oblačno je  i zvijezde se ne vide.  Kako li izgleda Nebo?  Ne ovo stvoreno,  nego ono  izvan  dimenzija  prostora i vremena.  Ono Božje.  Kako sad izgleda moj Petar?  Slavi li gore svoj 10 rođendan,  skupa s Papom?  Hoće li me prepoznati,  ako uspijem doći u Nebo?  Danas sam molila  i Papin  i njegov zagovor. Sama  ne mogu  razgrnuti  crne oblake. 18.5.2020.