Buđenje



odlazi noć

miriše vjetar





šapuće kiša

razgovaraju ptice

plešu grane

proviruje sunce

miruju kovrče

otvaram oči

raspjevano srce

pozdravlja dan

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Moj Anđeo

"To ti je prirodna selekcija." "Što ćeš! Božja volja." "Očito je trebalo biti ovako." "Mlada si, bit će još djece!" "Zaboravit ćeš TO s vremenom!" "Ne brini..." "Vjerojatno je bilo bolesno." Ovakve rečenice slušaju majke koje su izgubile svoje dijete tijekom trudnoće, uglavnom od ljudi koji ih žele nekako utješiti, a ne znaju kako. I te rečenice bole. Vjerujem da u prvim trenucima nakon gubitka djeteta, žena ni sama ne zna što bi htjela čuti kao utjehu. Možda najbolje ništa. Možda tad treba samo zagrljaj. Blizinu. Ili pak samoću. Otići na svetu misu. Dati djetetu ime i krstiti ga željom... Predati ga Bogu. Treba pustiti da se stvari slegnu. Treba pustiti suze. Suze bistre pogled duha, one peru naše duhovne oči. Donose mir. Usmjeravaju pogled prema vječnosti, s nadom u ponovni susret sa svojim ljubljenim djetetom. Ako zaista želite pomoći, učinite neko djelo ljubavi, npr. skuhajte ručak, operite posuđe, ako su tu mal...
Pročitajte više

Ako misliš...

Ako misliš da više ne boli, jer sam sve predala, varaš se. Ako misliš da sam sve zaboravila, pospremivši u svilenu kutiju, varaš se. Ako misliš da mi je srce mirno, da ne treperi... varaš se. Ako misliš da više nema suza, da sam ih potpuno osušila, varaš se. Ali svoju bol nosim radosna i svoja sjećanja nosim strpljiva i s toliko ljubavi. I srce mi je potpuno smireno, makar i s tim nemirom koji u njemu treperi... I nosim na licu osmijeh kakav mnogi samo sanjaju, i sjaj u očima dostojan princeze... O, da... i to sam ja! ... i to sam ja...
Pročitajte više

nekad i sad - ista

Listam tako svoja sjećanja... neku knjigu ispisanu davnih dana... požutjele stranice, neke iskidane... neke spaljene... da ih ne vide nečije oči... vraćam se... poput ptice slijećem na granu onu tamo, daleku... moju... pod kojom su ostali uzdasi i suze... je li to drvo zaista još tamo? jesu li mu sve grane iste? je li koja odrezana? možda baš ona, moja grana... i kad čitam te stihove... pronalazim neku onu sebe... pomalo zaboravljenu, ali to sam još uvijek ja... ista ona ja... isti su to osjećaji iste su to misli ista bol ista nostalgija isti okus u grlu iste boje u očima... sve isto... a toliko godina.... promijeni se ponekad životna situacija, zaustave se snovi... ali kad se vratim uvijek sam u istom snu u istom zagrljaju... 6.5.2009.
Pročitajte više