Kao kapi kiše... kapi Njegove Krvi

Jedna za drugom
dotiču zemlju
jedna za drugom
kao glazba s orgulja
jedna za drugom
dolaze i ostaju
prave lokvu
prave jezero...

kao suze
što ne prestaju
već danima
oblijevati mi lice...

kaplju kapi Njegove Krvi
koja liječi moju bol...
i dotiče nježno
svojim mirom
duboke rane
koje nestaju
u blaženstvu
svete tišine
i blaženog zaborava...

Ponekad se pitam
koliko milijuna kapi padne?
I koliko ih je potrebno
da isperu iz srca
toliku bol...

I... koliko smo boli
sposobni nositi u sebi
mi;
obični,
mali,
jadni stvorovi?

Hvala Ti,
Tvorče
i Obnovitelju!...





22.6.2009.