Psallam

...vapijem Ti svim srcem da me ogriješ Ljubavlju... tako sam prazna... i ne bi bilo prvi put da proplačem blagdane, a to sad tako ne želim - zbog njih... ne bi bilo fer. To znaš... Posluži se mojom šupljom, razbijenom posudom, samo pretoči Ljubav kroz mene, njima. Neka Te osjete... Neka Tvoj Sin, Tvoje Božansko gugutavo Dijete ogrije naša srca toplinom svog daha... neka se rodi u ovoj našoj bijedi... neka se smjesti u naš dom... 19.12.2011.

Ponekad pomislim kako bi bilo divno  prespavati loš dan. Utonuti u neko stanje polupostojanja. Međutim, tako bih onda mogla upasti u zamku  da svaki dan  proglasim lošim  i konstatiram  da se nema smisla ujutro  ni  probuditi. Ipak,  iako nevoljko,  jer nisam jutarnji tip,  izvučem se svako jutro u  7 i spremim školarku i vrtićevke. Obučem ih u nešto lijepo,  počešljam ih  pa im se divim. Kad odu svaka na svoju stranu,  vratim se u kuhinju  i nasmiješim se  šalici kave  i suncu  kroz prozor. Pa onda pogledam ovo malo gugutavo stvorenje  i shvatim  da sam  ipak zbog nekog tu na svijetu,  da nisam ovamo zalutala,  da nisam tu bez veze.  Iako mi vrlo često  teške...

Kao djevojčica  u šumi  bez putokaza, kao mala vila na žalu  pred zoru, kao Rutvica ustrašena od rike s planine, tapkam kroz mrak tražeći vrata, znajući  da me s druge strane  čeka  sunce. Danas sam junakinja izgubljena u Tvojoj slikovnici; na putu kroz snove tražim ljubav.... 15.10.2011.