Ima i takvih dana....



... umorna sam...

sve me iritira

i dječja vika

i razbacane igračke

svaki glas, svaki pokret

zaboli me u glavi

rasijeca me napola....

vrišti mi se

pobjegla bih najradije

na kraj svijeta

samo za trenutak

mira

tišine...

o, Bože, gdje si?

Vidiš li me?....

 30.7.2010.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

San

sinoć sam opet, o N-ti put, preko svog svojeg kamenja prevalila put, utomila bijes i razočarenje... otrpjela uvrede bez broja... ostala tupa, oblivena rijekom... na dnu, nad talozima kamenca od silne vode, uhvatio se talog želje za osvetom... prisilih uplašene oči da se sklope prisilih san da ih odnese... u mučnom snu poput ljepljive paučine bez kraja vidjeh samo bijeg! ... a ne želim ići sama ... ... tako se bojim ... 8.5.2009..
Pročitajte više

Hodim po vodi

Hodim po vodi i idem prema Tebi, svjesna što činim i svjesna zašto. Ne spuštam pogled jer i sama misao na to što ću vidjeti odreže mi noge. Hodim po vodi, čvrsto ju gazim i ne spuštam pogled, gledam u Tebe. Ispruženih ruku dočekuješ me, vidim. Ne slušam glasove koji me vuku dolje. Još korak, dva i u Tvome sam naručju! Tamo sam sigurna. Ne puštaj me više!!! 3.7.2009.
Pročitajte više

Koliko je vrijedno...

Koliko je vrijedan zrak koji dišem shvatila sam tek kad su me zatvorili među zidove... Koliko je vrijedna voda koju pijem, shvatila sam tek kad ništa drugo osim nje nisam mogla progutati... Koliko je sladak običan kruh, shvatila sam tek kad ničeg drugog nije bilo... Koliko je sveta ljubav, shvatila sam tek kad sam otpustila sva svoja očekivanja i odlučila za tebe oderati koljena. 30.04.2009.
Pročitajte više