KAD JE TIŠINA GOVORILA...
malo iz naftalina...
Kad je Tišina govorila o Radosti
brezine grane ushićeno su zadrhtale
od zagrljaja povjetarca;
od osmijeha Djetetova
zvijezde su zatreperile,
a srce je slavilo Blagdan
silaska Boga na svijet.
Kad je Tišina govorila o Čudesima
k nebu su se usahle ruke dizale,
klicali su nijemi, progledali slijepi,
a duh je pjevao o divnim djelima
što ih je Božja Ruka učinila
sinovima ljudskim.
Kad je Tišina govorila o Boli,
razbježali su se prijatelji,
ostao je sam, od sviju odbačen,
"Čovjek boli, vičan patnjama",
s posljednjim krikom s križa na usnama...
"i nastala je tama po svoj zemlji"...
U svitanje Njegovog Uskrsnuća
Tišina je je klicala o Svjetlosti
koja je pobijedila smrt
koja je pobijedila tamu
i ostala Tišinom,
blaženom Tišinom
utješenih srdaca...
Hvala Ti, Tišino,
u Tebi prebiva Bog!
10. 10. 2000.
Kad je Tišina govorila o Radosti
brezine grane ushićeno su zadrhtale
od zagrljaja povjetarca;
od osmijeha Djetetova
zvijezde su zatreperile,
a srce je slavilo Blagdan
silaska Boga na svijet.
Kad je Tišina govorila o Čudesima
k nebu su se usahle ruke dizale,
klicali su nijemi, progledali slijepi,
a duh je pjevao o divnim djelima
što ih je Božja Ruka učinila
sinovima ljudskim.
Kad je Tišina govorila o Boli,
razbježali su se prijatelji,
ostao je sam, od sviju odbačen,
"Čovjek boli, vičan patnjama",
s posljednjim krikom s križa na usnama...
"i nastala je tama po svoj zemlji"...
U svitanje Njegovog Uskrsnuća
Tišina je je klicala o Svjetlosti
koja je pobijedila smrt
koja je pobijedila tamu
i ostala Tišinom,
blaženom Tišinom
utješenih srdaca...
Hvala Ti, Tišino,
u Tebi prebiva Bog!
10. 10. 2000.
Primjedbe
Objavi komentar