Kateheza moje dvogodišnjakinje

Moram ovo zapisati prije nego zaboravim

Prije nekoliko dana, tata je vodio dvije mlađe kćeri na sv. misu, rekao je da je jedva s njima izdržao koliko su se vrpoljile, ali one su ipak upile svaki djelić događanja. Shvatila sam to navečer, kad sam pripremala najmlađu na spavanje.

Dakle, nas dvije ostale smo same u sobi. Oblačim Katarini pidžamicu, ona sjedne preda me, pogleda me značajno, ali vedro i kaže:
"Mama, ja su isi u Kjajestvo!" (Mama, ja ću ići u Kraljevstvo!)
Ostala sam iznenađena! Pomislila sam u prvi mah da ju je starija seka "zarazila" svojim spikama o princezama. Upitala sam ju:
"Da? Ti ćeš ići u Kraljevstvo? Koje Kraljevstvo?"
Katarina je vedro odgovorila: "Ja su isi u Kjajestvo Tvoje!" (Ja ću ići u Kraljevstvo Tvoje!)
Iznenadila sam se odgovorom: "Ma nemoj!"
Samouvjereno je rekla: "Da! I tata će ići u Kjajestvo! Ja su njega nositi!" (Da! I tata će ići u Kraljevstvo! Ja ću njega nositi!"
Pitala sam: "A hoće li mama ići u Kraljevstvo?"
Rekla je: "Hose!" (Hoće!)
- "A tko će nositi mamu?"
- "Nina!" (najstarija seka)
- "A hoće li Eli ići u Kraljevstvo?"
kimnula je - da!
pitala sam ju dalje: " A hoće li nam biti lijepo tamo?" rekla je: "Daaaa!"
"A što ćemo mi tamo raditi?"
"Mi semo tamo pjevaaaaat!" (Mi ćemo tamo pjevat!)
"A što ćemo pjevat?"
"Ajuja!" (Aleluja!) "Mama, pjevaj Ajuja!"
I tako smo pjevale Aleluja...
"Pjevaj hvalu Kristu Bogu,
slavi njega, sveti rode,
slavi Krista Spasitelja,
uzvišenog Kralja slave!
Aleluja, aleluja... "
i s pjesmom otišle u krevet...




11.4.2010.