Kao prevrnuta amfora

Padam ničice, prostirem se cijela,
otvaram taj čep na srcu i duši
i izlijevam tu bol pregolemu...
vrištim, utapam se u suzama!!!!

Znala sam da će tako biti!


Ja... nisam rođena
da budem sretna...
na duši nosim
pjesničku ranu...
rođena sam s njom...
iz nje pišem...
njome dišem...
i sve što dotaknem
njome otjeram...

Iz nijeme nutrine
istekla je posljednja kap
rumenog vina života.

Odzvanja tišina.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Moj plavokosi dječače...

Moj plavokosi dječače... Volim te gledati dok bezbrižno trčiš po zelenoj livadi, ususret igri i tvojim dječačkim maštanjima. Volim tvoje male prste u mojoj kosi, dok ti se te divne očice sklapaju, umorne od trčanja. Volim tvoje usne umrljane od čokolade koja se slijeva niz lice, koje mi baš takve, baš sada želiš pritisnuti uz obraz i ostaviti mi slatki, musavi trag. Volim tvoju djetinju nježnost prema svima, taj tvoj dječački šarm i prve komplimente koje dobivamo od tebe, tvoje seke i ja. Volim, /ma što volim - rastopim se!/ kad mi kažeš da me voliš i da sam ti lijepa! Znaš, nitko ne daje tako nježne i nevine komplimente kao ti. Predivni moj! I ja volim tebe i uvijek ću te voljeti. Nemoj to nikada zaboraviti. Voljela bih da tvoje srce nikada ne dotakne bol. Ali znam da to neće biti tako. Zato ti želim da jednog dana naučiš cijeniti bol kao najbolju učiteljicu života. Kad ju iskusiš, ona će ti otvoriti oči za druge. I bit ćeš uvijek prema svima pažljiv i nježan, kakav si i sa
Pročitajte više

Operacija srca

Poput kirurga laserom si izrezao moje srce na tom mjestu, sašio me, anestezija je prestala djelovati i sad ne vidim ništa od boli. Presavijam se. Mučnina mi ne da disati. Vidim blještave,  nepravilne oblike pred očima. U glavi mi zuji, bubnja vrti mi se. Strašno... ništa ne vidim!!!!! Je li to kraj???? Jest!... To je kraj ljubavi. Početak učenja kako bol upotrijebiti da bi se život oplemenilo.
Pročitajte više