nekad i sad - ista

Listam tako svoja sjećanja...
neku knjigu ispisanu davnih dana...
požutjele stranice, neke iskidane...
neke spaljene... da ih ne vide nečije oči...

vraćam se...
poput ptice slijećem na granu
onu tamo, daleku... moju...
pod kojom su ostali uzdasi i suze...

je li to drvo zaista još tamo?
jesu li mu sve grane iste?
je li koja odrezana?
možda baš ona, moja grana...

i kad čitam te stihove...
pronalazim neku onu sebe...
pomalo zaboravljenu, ali
to sam još uvijek ja...
ista ona ja...

isti su to osjećaji
iste su to misli

ista bol
ista nostalgija

isti okus u grlu
iste boje u očima...
sve isto...

a toliko godina....

promijeni se ponekad
životna situacija,
zaustave se snovi...

ali kad se vratim
uvijek sam u istom snu

u istom
zagrljaju...

6.5.2009.