Živim



Hvala Ti


što si mi vratio osjećaje


što si mi vratio suze...


bez njih bila sam


kao mrtva


a sad opet živim


osjećam život u sebi


oko sebe...





Hvala Ti


što si me podsjetio


da je život


tankoćutno sito


kroz kojeg samo


kiša


Tvog blagoslova


može provući svoje kapi


i biti dovoljno sitna i fina


da me ne ozlijedi


da me nahrani...


da ih nahrani


Tobom...





Hvala Ti


što osjećam bol


i zahvalnost za nju


i ljubav... još uvijek


ljubav


pregolemu...





o, znam


ti čuvaš taj trenutak


sakrio si ga negdje


u svome golemom plaštu


čuvaš taj san susreta


koji će doći...


ne znam hoće li preživjeti tijelo...


ali srce ga čeka


hlepi...


žeđa...




18.04.2009.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Moj plavokosi dječače...

Operacija srca