Zov Stvoriteljev

Gledam potočić kako veselo teče šumom mog djetinjstva, dok visoko u granama ptice pjevaju neke svečane melodije, dostojne današnjeg blagdana.
Danas su Duhovi, rođendan je Crkve.
Dok polako hodam, zagledana u krošnje, zamišljam taj dan, taj događaj, taj silan vjetar i plamene jezike koji zahvaćaju duše apostola i kako iz dubine njihova bića izvire ta želja, potreba, da svi oko njih saznaju za divna djela koja učini Gospodin.
A potočić iz šume mog djetinjstva zove me razigrano još dublje u šumu. Kao da me zove u dubine mog bića, da osluhnem zov Stvoriteljev. Da poslušam Njegov šapat kroz tu divnu stvorenu prirodu:
Evo gledaj...
Sve sam ovo za tebe stvorio...
dođi,
smiri se,
odmori dušu.

Udahni.
Osluhni.
Tu sam.
Ljubim te.





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Moj plavokosi dječače...

Operacija srca