Pakiranje




Večeras pakiram 
svoje strahove 
na dno kofera
prve
- jer ako nakupim 
dovoljno sunčevih zraka -
možda ih na kraju 
ipak 
izbacim
i odem
na sjever
prpošna 
i 
radosna...





28.7.2009.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

San

sinoć sam opet, o N-ti put, preko svog svojeg kamenja prevalila put, utomila bijes i razočarenje... otrpjela uvrede bez broja... ostala tupa, oblivena rijekom... na dnu, nad talozima kamenca od silne vode, uhvatio se talog želje za osvetom... prisilih uplašene oči da se sklope prisilih san da ih odnese... u mučnom snu poput ljepljive paučine bez kraja vidjeh samo bijeg! ... a ne želim ići sama ... ... tako se bojim ... 8.5.2009..
Pročitajte više

Moj Anđeo

"To ti je prirodna selekcija." "Što ćeš! Božja volja." "Očito je trebalo biti ovako." "Mlada si, bit će još djece!" "Zaboravit ćeš TO s vremenom!" "Ne brini..." "Vjerojatno je bilo bolesno." Ovakve rečenice slušaju majke koje su izgubile svoje dijete tijekom trudnoće, uglavnom od ljudi koji ih žele nekako utješiti, a ne znaju kako. I te rečenice bole. Vjerujem da u prvim trenucima nakon gubitka djeteta, žena ni sama ne zna što bi htjela čuti kao utjehu. Možda najbolje ništa. Možda tad treba samo zagrljaj. Blizinu. Ili pak samoću. Otići na svetu misu. Dati djetetu ime i krstiti ga željom... Predati ga Bogu. Treba pustiti da se stvari slegnu. Treba pustiti suze. Suze bistre pogled duha, one peru naše duhovne oči. Donose mir. Usmjeravaju pogled prema vječnosti, s nadom u ponovni susret sa svojim ljubljenim djetetom. Ako zaista želite pomoći, učinite neko djelo ljubavi, npr. skuhajte ručak, operite posuđe, ako su tu mal...
Pročitajte više

Ako misliš...

Ako misliš da više ne boli, jer sam sve predala, varaš se. Ako misliš da sam sve zaboravila, pospremivši u svilenu kutiju, varaš se. Ako misliš da mi je srce mirno, da ne treperi... varaš se. Ako misliš da više nema suza, da sam ih potpuno osušila, varaš se. Ali svoju bol nosim radosna i svoja sjećanja nosim strpljiva i s toliko ljubavi. I srce mi je potpuno smireno, makar i s tim nemirom koji u njemu treperi... I nosim na licu osmijeh kakav mnogi samo sanjaju, i sjaj u očima dostojan princeze... O, da... i to sam ja! ... i to sam ja...
Pročitajte više