Što je najbitnije?



Sve ljudske filozofije, sve tlapnje naše velike pameti padaju u vodu kad se dijete razboli.
Kad mala kovrčava glava gori od temperature i uvlači se pod maminu ruku, ne bi li se malo ohladila na mojoj koži. Na sve moguće dopuštene načine za tako malo dijete pokušavaš skinuti bar koji stupnjić, ali ne ide. Nakon više od 24 sata - 39,4.
Razmišljam tako o duhovnoj povezanosti mene i nje. Do prije godinu i pol - kad se rodila, bile smo - jedno. Ona u meni, ja - čitav njen svemir. Što god sam pojela, što god sam doživjela, što god sam molila - sve je to isto ulazilo u njenu krv, prelazilo u njen mir ili nemir. Kasnije je bilo isto tako preko mlijeka. A dojila sam ju duuuugo. Sve smo moje nemire prolazile zajedno. Svaki pomak mog raspoloženja bio je praćen - ili mirnim spavanjem ili urlanjem i nosanjem - satima. Sve dok mala umorna kovrčava glava ne bi klonula, uljuljana ritmom Zdravo-Marija, ili nekom našom pjesmicom.
Tada mi posebno dođe do "mozga" tko mi je u životu najbitniji, tko je uvijek tu kad ga trebam i kome ja najviše trebam, a tko mi samo "maže oči" kojekakvim obećanjima i lažnim sjajem a kad mi zaista treba pomoć - ni traga, ni glasa!
Tako da je ovo vrijeme "buđenja" kod mene... Bilo je ljudi koje sam držala na pijedestalu, godinama... ali, kako to lijepo kaže moja draga prijateljica - to u trenu - posivi, kad shvatiš da na njih jednostavno - ne možeš računati.
Na kraju - neizmjerno sam zahvalna Bogu što me je očuvao od svakog zla. I što sada mogu nastaviti - tamo gdje sam stala. Što je Njegovo Milosrđe beskrajno i dočekao me raširenih ruku čim sam pomislila ponovo krenuti prema Njemu.





1.7.2009.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Moj plavokosi dječače...

Moj plavokosi dječače... Volim te gledati dok bezbrižno trčiš po zelenoj livadi, ususret igri i tvojim dječačkim maštanjima. Volim tvoje male prste u mojoj kosi, dok ti se te divne očice sklapaju, umorne od trčanja. Volim tvoje usne umrljane od čokolade koja se slijeva niz lice, koje mi baš takve, baš sada želiš pritisnuti uz obraz i ostaviti mi slatki, musavi trag. Volim tvoju djetinju nježnost prema svima, taj tvoj dječački šarm i prve komplimente koje dobivamo od tebe, tvoje seke i ja. Volim, /ma što volim - rastopim se!/ kad mi kažeš da me voliš i da sam ti lijepa! Znaš, nitko ne daje tako nježne i nevine komplimente kao ti. Predivni moj! I ja volim tebe i uvijek ću te voljeti. Nemoj to nikada zaboraviti. Voljela bih da tvoje srce nikada ne dotakne bol. Ali znam da to neće biti tako. Zato ti želim da jednog dana naučiš cijeniti bol kao najbolju učiteljicu života. Kad ju iskusiš, ona će ti otvoriti oči za druge. I bit ćeš uvijek prema svima pažljiv i nježan, kakav si i sa
Pročitajte više

Operacija srca

Poput kirurga laserom si izrezao moje srce na tom mjestu, sašio me, anestezija je prestala djelovati i sad ne vidim ništa od boli. Presavijam se. Mučnina mi ne da disati. Vidim blještave,  nepravilne oblike pred očima. U glavi mi zuji, bubnja vrti mi se. Strašno... ništa ne vidim!!!!! Je li to kraj???? Jest!... To je kraj ljubavi. Početak učenja kako bol upotrijebiti da bi se život oplemenilo.
Pročitajte više